Karijera Johannesa Baiera, osnivača Craftclouda

Često se poistovjećujemo ne samo s tvrtkom, markom ili samim proizvodom, već i s ljudima koji stoje iza njih, i to je dobra stvar. Naposljetku, ljudi koji su uključeni odlučuju hoće li tvrtka biti uspješna ili ne, hoće li robna marka postati poznata, nudi li proizvod svojim kupcima dodatnu vrijednost.

Često me pitaju kako je Craftcloud uopće nastao i kako je ušao na žestoko osporavano tržište softvera za obrtnike. Tržište koje je vrlo izazovno iz više razloga. Moja karijera to vjerojatno najbolje objašnjava, a budući da još nema moje biografije, evo vlastitog eksperimenta.

Djetinjstvo u obiteljskom obrtu

Rođen sam u tipičnoj obrtničkoj obitelji. Obrt je osnovao moj otac, a sada je vodi moj brat. Kao što je to uobičajeno u ovoj sredini; ja, moj brat i sestre smo rano kao djeca došli u izravan kontakt s manualnim aktivnostima, ali i s pitanjima upravljanja poslovanjem i zaposlenicima. Vode vas na zanimljiva gradilišta i poslovne sastanke, pomažete gdje stižete, pratite razgovore u kojima je posao uglavnom glavna tema.

Upoznajete brige i potrebe obrta. Imamo li dovoljno posla za zaposlenike? Ili jednako važno, imamo li dovoljno ljudi za rad? Zarađujemo li ili je sav trud na kraju bio “uzalud”? Tko vas želi potkradati i s kim možete sklopiti uspješna partnerstva. Ovisimo li o pojedinačnim klijentima i koji su dobavljači dobri? Zašto klijent ne plaća? Ne želi, ne može ili ima opravdan razlog za to?

Ali, također naučite puno o mogućnostima koje imate kao vlasnik i respektabilan obrt. Za svoju sreću prvenstveno ste odgovorni sami. Ovo je sigurno jedna od najvećih lekcija koje sam naučio iz svog života i svog odrastanja. Uvijek smo ta učenja doživljavali kao priliku, a nikada kao teret. Rano sam naučio kako se “radom svojih ruku” može zaraditi i kako njime raspolagati bolje – ulagati ga.

Rad predstavlja vrijednost sam po sebi, a samostvaralaštvo može stvoriti zadovoljstvo i ponos. To je ono što sam internalizirao i što znači rad u trgovini. Ponašajte se pošteno jedni prema drugima i zauzmite se za svoju stvar – usudite se učiniti nešto. Imajte hrabrosti i odvažite se na nešto. Ponekad vrijedi krilatica “pokušati je bolje nego učiti”. Sve su to aspekti za koje mislim da sam kroz ovu socijalizaciju ponio sa sobom.

S nama od malih nogu: računala, softver i Internet

Dok sam bio dijete i tinejdžer 90-ih, računala i softver već su bili relativno rašireni. Također smo imali naša prva računala i koristili smo softver za sve vrste zadataka. I zato što su moj otac i moj brat bili prirodno vrlo otvoreni za tehničke inovacije i prepoznavali su prednosti. No, tada smo još bili daleko od digitalizacije kakvu danas poznajemo i kakvu danas pod njom podrazumijevamo. Uvijek se iznenadim kada danas čitam kako je napredovao povijesni razvoj računala za sve i razvoj Interneta. Što se toga tiče, svijet se okrenuo naglavačke u roku od 30-ak godina. Upravo ovih 30 godina u kojima sam odrastao sa svojom generacijom.

Mislim da svaka generacija ima neke tehničke stvari koje ih oduševljavaju. Nešto u što je vrlo duboko uključena. Tehnologije su te koje se razvijaju dok je ova generacija mlada. Naravno, što je to točno za svakog pojedinca ovisi i o osobnim interesima. Prethodna generacija više nema veliki i duboki interes da se tako intenzivno bavi inovacijama. Već ste pronašli svoje “alate za sreću” i “ustalili ste se u svom svijetu”. Ljudi otvorenog uma primijenit će tehniku, ali je više neće duboko razumjeti. Nova su igrališta za buduće generacije. I oni samo primjenjuju tehnologiju ili je konzumiraju pasivno.

Primjer, generacija prije mene bila je puno više zainteresirana za automobile i motocikle. Gotovo svi su radili na mopedu, a kasnije i na vlastitom automobilu. Ljude su zanimali motori, kako rade, popravljaju se i zeznu, u mojoj generaciji to nije bilo toliko izraženo. Auto se odveze u radionicu. Nitko ne zna u detalje kako radi pumpa za ubrizgavanje. Međutim, mi smo odrasli uz računala i Internet i to upijali.

Iskoristi vrijeme

Tada sam prvi put došao u kontakt s tehnologijom oko računala, softvera i Interneta kao “najmlađi” i onaj koji “ima vremena baviti se time”. S dizajnom i programiranjem web stranica počeo sam još u školi. Prvo iz osobnog interesa za web stranicu matične obiteljske tvrtke i privatno, za klubove. Konačno kao mala sporedna djelatnost za tvrtke i kao freelancer za druge agencije.

Zbog vremenskog ograničenja i daljnjeg stručnog usavršavanja ovu sam temu stavio na čekanje. Svijet Interneta se od tada potpuno promijenio. Programski jezici i mogućnosti uvelike su evoluirali, ali osnove koje sam tada naučio pomažu mi i danas.

Internet se nastavio razvijati, ali osnove su ostale

Danas je moguće pokrenuti vrlo složene softverske aplikacije distribuirane Internetom. Površine nisu puno inferiornije od aplikacija koje se izvode na vašem osobnom računalu. Internet je postao toliko moćan i brz da je samo strateško pitanje, a ne tehničko, gdje se upravlja softverom. Ali, osnove koje sam tada naučio i danas su točne i korisne. Jer često se prikupljaju površna znanja i upijaju informacije, ali za ispravne i dobre odluke potrebno je dublje razumijevanje, razumijevanje osnova.

Svoje znanje sam produbio kroz školsko obrazovanje u srednjoj informatičkoj školi, koje je obuhvatilo moje interese i kasnije studij elektrotehnike. Opet puno osnova za moju sadašnju poduzetničku aktivnost.

Nikad zapostavljen obrt

Paralelno me uvijek pratio zanat. Školovanje za tehničkog crtača i rad u obrtničkom poslu kod kuće nije značio nedostatak prakse. Paralelno sa studijem, mogao sam preuzeti odgovornost za svoje prvo proizvodno područje. S kliznim griljama i zaštitom od sunca za fasade, krenuo sam na vrlo zanimljivo poslovno područje. Bilo je inovativno i moralo se prvo izgraditi. Razvoj proizvoda, prodaja i, naravno, tehnički detalji. Sve u svemu vrlo edukativno.

I dalje sam bio odgovoran za sve što je imalo veze s računalima i elektroničkom obradom podataka. Vodio sam brigu o web stranici, kupio IT infrastrukturu i bio uključen u softverske odluke i implementaciju. Tijekom tog vremena izgradili smo profesionalni marketing i surađivali s agencijama. Stoga sam više bio donositelj odluka i korisnik, a nisam toliko radio sam. Budući da su gotovo svi naši proizvodi električno automatizirani, a pogonska tehnologija bila je jedan od hobija mog oca, koji sam ja preuzeo, nikada nisam izgubio dodir s elektrikom inženjering. Razvoj takozvanih “embedded sustava”, odnosno elektronike koja se sastoji od hardvera i softvera, bio je moj stalni pratilac. I ovdje, u biti, u ulozi donositelja odluka i menadžera, a ne izvršitelja. Zašto ovo naglašavam? Na kraju se morate usredotočiti na nekoliko stvari, a tijekom ovog vremena to je u biti bio razvoj i odgovornost cijelog područja proizvoda i povezanog obrtništva.

I natrag na razvoj softvera

Kasnije sam preuzeo udio u softverskoj tvrtki koja se bavi softverom i savjetovanjem za obrtničke djelatnosti. Tamo sam neko vrijeme radio u prodaji, a kasnije u menadžmentu razvoja. Stekao sam iskustvo o onome što je bitno. Konkretno, gdje leže prednosti i nedostaci različitih tehnologija i pristupa.

Iznad svega, naučio sam da se softver za programiranje bitno razlikuje od izrade prozora, ali postoje i neke sličnosti. Bitan aspekt u razvoju softvera je njegovo prevođenje na različite jezike u figurativnom smislu. Jezik klijenta koji govori u svojoj specijaliziranoj domeni u jezik programera i natrag do korisnika. Prednost je ako poznajete oba svijeta – ako razumijete i govorite oba jezika, da tako kažem. Upravo to mi odgovara i veseli me. I to je ujedno i razlog zašto sam osnovao Craftcloud.

Želio bih s vama podijeliti svoja iskustva i zajedno biti uspješni. Ima još puno toga za napraviti – nastavimo s tim!